VINOVA LOZA
VINOVA LOZA
Latinski naziv: Vitis vinifera
Obitelj: Vitaceae
Narodna imena: Čokot, loza, trs, vinski trs, vinika, vinoloza, vinska loza, vinska trta, vinja loza
Vinova loza raste kao trajan grm.
Povijest i nastanak te objašnjenja naziva:
Opis biljke:
Vinova loza raste kao trajan grm, koji kao biljka penjačica dostigne visinu od 6 do 15 m. U vinogradima se vinova loza stalnim obrezivanjem drži na željenoj visini. Razlikuju se tzv. dugi izdanci ili lastari i kratki izdanci ili zaperci, koji se razvijaju iz pazuha lista i najvećim dijelom u jesen ugibaju. Listovi se razvijaju na dugoj peteljci, u početku razvoja su s donje strane pustenasti, sa tri do pet krpa koje su jače ili slabije razdijeljene, oblika su vrlo raznolika: bubrežastog, okruglastog, srcolikog, klinastog, grubo su nazubljeni ili zarubljeni, i već prema sorti, različito zelene boje.
Američke su sorte pustenaste s donje strane lista i u punom razvoju. Viličaste vitice su preobražene grane i stoje uvijek nasuprot jednom listu. Svojstvenost, da svakom trećem listu na grani nedostaje jedna vilica, prvi je utvrdio i opisao Goethe. Cvjetovi se, kako obično narod kaže, razvijaju u grozdu, iako to botanički gledano nije grozd nego metličasti cvat. Žuto-zeleni pojedinačni cvjetovi ugodna su mirisa, a oprašuju se vjetrom.
U mnogim slučajevima dolazi do samooprašivanja i time do nastanka ploda, pa radi toga pčele i ostali insekti nisu potrebni za vršenje oprašivanja. Plod je boba s nekoliko sjemenki, vrlo sočna, slatka ili kiselkasta, vrlo različite boje, ovisne o odlikama vinove loze, od zelene žute, crvene, plave do plavo-crne. Danas se vinova loza uzgaja širom svijeta u vrlo velikom broju odlika.
Opis: vinova loza je penjačica u obliku grma. Naraste u visinu 5-15 metara.
Stabljika: razlikuju se dugački izdanci što se razvijaju iz osnovnih mladica, i kratki izdanci koji se razvijaju iz pazuha listova.
Listovi: različitih oblika, ovisno o vrsti. Krpasti su (3-5 krpa), stoje na dugim peteljkama. Boja im je različito zelena, ovisno o vrsti.
Cvijet: cvate od lipnja do srpnja, cvatnja traje samo 4-5 dana.
Vrijeme sazrijevanja: grožđa od kolovoza do listopada, što je ovisno o staništu i odlici vinove loze.
Plod: Koristi se svježi plod, sušeni ili prerađeni u voćne sokove ili alkohol. Plodovi, odnosno bobe sačinjavaju grozd.
Stanište:
Pradomovina vinove loze vjerojatno je područje između Crnog i Kaspijskog mora, a i Kavkaz je često označen kao pradomovina vinove loze.
U toplijim vremenskim epohama vjerojatno je vinova loza i divlje rasla u srednjoj Europi jer se u smeđem ugljenu tercijara našlo sjeme i listovi vinove loze.
Današnje glavno stanište je sjevernija umjerena zona. Da bi vinova loza dospjela do zrelosti, potrebna joj je prosječna ljetna temperatura od 18 do 20° C, jer je za stvaranje šećera, uz sunčanu svjetlost, potreban i utjecaj topline. Oštra zima i nakon toga vruće ljeto povoljnije je za vinovu lozu nego blaga zima s hladnim i mokrim ljetom.
Ova biljka uspijeva od Dalekog istoka sve do srednje Europe. Uzgaja se u Aziji, Europi, Africi, južnoj i sjevernoj Americi, Novom Zelandu, Australiji, a može je se naći čak i u nekim južnim dijelovima Sibira.
VINOVA LOZA - DETALJI
Ljekoviti dijelovi biljke:
Upotrebljavaju se u prvom redu plodovi, a za ljekovite svrhe i cvjetovi, listovi i vitice. Miris i okus grožđa je toliko mnogostran koliko ima i odlika.
Cvjetovi imaju posebno ugodan miris, poput rezede.
Ljekovite i djelotvorne tvari kao i ljekovito djelovanje toliko je različito da ga treba nabrojiti prema vrstama mogućnosti primjene:
- 1) listovi i vitice vinove loze: sadrže uz tanin, vinsku, jabučnu i jantarnu kiselinu, te vosak, šećer i mineralne tvari, još i razne komplicirane organske spojeve. Listovi vinove loze (Folia Vitis viniferae) primjenjuju se samo u pučkoj medicini, vrlo su cijenjeni kao lijek protiv reume, gihta, povraćanja i krvavog ispljuvka. Većinom se priprema čaj od svježih listova; a rjeđe od osušenih. Za pripremu jedne šalice čajnog oparka uzima se vrhom puna čajna žlica sitno izrezanih listova i nešto vitica. Uvarak listova upotrebljava se za primjenu izvana, za kupelji ruku i nogu kod ozeblina te ispucanih ruku i nogu uslijed hladnoće.
Svježe ubrani i zdrobljeni listovi stavljaju se kao oblog za stišavanje vrućine u očima, glavi i želucu. Od svježe ubranih vitica istiješteni sok umiruje grižu i povraćanje krvi.
Lug od pepela listova i vitica izvrsno je sredstvo za pranje čireva, gnojnih rana, kožnih nečistoća te gnojenja kostiju.
Sok, koji istječe kod svježe obrezane loze, tj. kada loza suzi, djeluje na umirenje krvarenja, steže, a razrijeđen kao oblog jača oči. Taj sok ima ljekovito djelovanje kod osipa, lišaja, čireva i kožnih nečistoća.
Iz listova, vitica i mladih izdanaka izrađuje se homeopatski ekstrakt koji se naročito upotrebljava u Italiji protiv svih vrsta isteka krvi, a rjeđe se upotrebljava protiv oboljenja zglobova u kuku i protiv padavice. Ovaj je preparat djelotvorno sredstvo za odstranjivanje sunčanih pjega.
List crne vinove loze, danas zaboravljeni narodni lijek, koristio se kod problema s cirkulacijom, proširenim venama i ispucalim kapilarama. U istu namjenu koristi se i uljni macerat listova vinove loze. Pomaže kod ispucalih kapilara, kože sklone crvenilu, tegoba s venama, ali i kod celulita. Ubrzava metabolizam kože.
List od vinove loze one neprskane ili dobro opranog lista povoljno djeluje kao kuhan čaj kada je jetra uvećana tada se ona rastereti.Ovaj čaj je dobar i kod zadržavanja mokraće i kod žutice.
- 2) cvjetovi vinove loze: kao čajni oparak (jedna vrhom puna čajna žlica svježih cvjetova za jednu šalicu čaja) piju se 1 do 2 šalice dnevno. Cvjetovi vinove loze (Flores Vitis viniferae) jačaju snagu leđne moždine i oživljuju živčane ganglije. Kod oslabljene funkcije mozga i leđne moždine, kao i kod uzetosti donjih udova (paraliza), čajnim se oparkom cvjetova vinove loze često postižu dobri uspjesi, uzimanim kao piće ili kao sredstvo za masažu.
Mast od cvjetova vinove loze (svježe sabrani cvjetovi preprženi na maslacu) cijenjena je već u starom vijeku kao vrlo dobro sredstvo protiv sunčanih pjega.
- 3) nezrelo grožđe: zdrobljeno nezrelo grožđe, upotrijebljeno kao oblog, odstranjuje vrućinu iz očiju, glave i želuca.
VINOVA LOZA - CVAT
- 4) zrelo svježe grožđe: sadrži daleko više nego listovi tanina, vinske, jabučne i jantarsne kiseline, mineralnih tvari, raznih kompliciranih organskih spojeva, a od svega najobilnije grožđani šećer i razne vitamine. Grožđe se preporuča ne samo onima koji se oporavljaju od bolesti, jer ono stvara krv, jača, izgrađuje i vrlo je ukusno. Djelovanje grožđa na čišćenje krvi i na pobuđivanje rada crijeva i bubrega, i za zdrave je ljude više nego korisno i prijatno jelo. Iako se čovjek osjeća zdravim, trebalo bi da se svake godine podvrgne jednoj kuri čišćenja krvi, pogotovo kuri s grožđem. Terapije s grožđem mogu se provesti na razne načine.
Bobice grožđa se iscijede u sokovniku i dobivenu smjesu koristiti kao masku za lice, nakon 15-30 minuta isprati.
- 5) Svježi grožđani sok. Bezalkoholni grožđani sok može se također upotrijebiti za grožđanu kuru. On dovodi tijelu u visoko koncentriranom obliku, u najmanjoj količini, najveće količine vitamina (A, B i C) i mineralnih tvari. Svježim ili pasteriziranim grožđanim sokom ne samo da se pospješuje apetit, jačaju se probavni organi i bolešću oslabljeno tijelo, nego se i zdravo tijelo oslobađa svih otrovnih tvari, pobuđuje se izmjena tvari, obnavlja krv, a sadržaj šećera u krvi dovodi se u ravnotežu, time se stvara otpornost protiv najrazličitijih bolesti. Pripremanje i konzerviranje svježeg grožđanog soka vrši se jednako tako kao i jabučnog soka .
Terapija sa svježim grožđem ili grožđanim sokom liječi katare crijeva s grčevitim bolovima i kronične proljeve, žuticu ako nije infektivna. Uspostavljanjem normalnog rada crijeva liječi se proljev i začepljenje, a i preopterećenost krvi dušikom.
Terapijama grožđa, odnosno, grožđanim sokom, ako se jednom do dva puta godišnje redovno primjenjuju, sprečava se stvaranje žučnog kamenca, kamenca bubrega, a i stvaranje kamenca u mjehuru. Ove se kure jako preporučaju kod upale bubrega, kod slabosti žlijezda i kod nadutosti pluća (emfizem). Kod početnog ovapnjenja žila (arterioskleroza) treba odmah početi s kurom svježeg grožđa ili s kurom grožđanog soka i ponoviti je u kratkim vremenskim razmacima. Ako se s tim terapijama dovoljno rano (preventivno), počne i, ako se redovito nastavi, to će se, uz umjeren način života i izbjegavanje alkohola, nikotina i ostalih štetnih navika, u velikoj mjeri spriječiti ovapnjenje žila u starijim godinama života.
Ovim će se terapijama otkloniti smetnje u krvnom tlaku jer se normalizira krvotok, pa se postižu vrlo dobri uspjesi u liječenju povišenog krvnog tlaka (hipertonija) i preniskog tlaka (hipotonija). Naravno, da se sve te kure poduzimaju pod stalnim liječničkim nadzorom!
Terapije s grožđem, odnosno, grožđanim sokom preporučuju se naročito slabokrvnim majkama koje doje i omladini u razvoju koja je često slabokrvna, pa se već prema stupnju slabokrvnosti kura ponavlja.
Kod raka i tuberkuloze u početnom stanju mogu se grožđanim terapijama postići vrlo dobri uspjesi jer se kod tih bolesti obustavlja snaga raspadanja tkiva, a s povećanom otpornošću organizma pomaže se ostvarivanju trajnog uspjeha liječenja specifičnim lijekovima za te bolesti.
- 6) Suhe grožđice: zrelo osušeno grožđe potječe većinom iz Grčke pa u prodaju dolaze sitne sušene grožđice pod imenom rozine ili korinte (Passulae minores), ili krupne pod imenom cibebe (Passulae majores). Pod imenom sultanine označene su po veličini najveće, a proizvode se u Maloj Aziji. Suhe grožđice uzimaju se za pripremu tzv. prsnog čaja (Species pectorales). U pučkoj medicini preporučuju se grožđice kod punokrvnosti pa se u tu svrhu jede jedan sat prije ručka ili večere puna jedaća žlica grožđica. Ova terapija djeluje na otvaranje i pomaže izlučivanje suvišnih sokova iz tijela. Za ublažavanje kašlja pije se u gutljajima mlako vino u kojem su kuhane sitne grožđice ili rozine. Veće grožđice, tj. cibebe i sultanine, djeluju na omekšavanje tvrdog trbuha, na začepljenje i ublažuju tvrdu stolicu pa se u tu svrhu između glavnih obroka jede po jedna puna čajna žlica.
- 7) Koštice (sjeme) od grožđa: sušene koštice od grožđa sadrže, uz mnoge druge tvari, i 10 % masnog ulja koje se može upotrijebiti kao jestivo ulje, naročito za one bolesnike koji ne smiju trošiti životinjsku mast. U pučkoj medicini upotrebljavaju se suhe drobljene koštice izvana kao oblog protiv proljeva, griže i glista.
- 8) Vino: vino je prevreli grožđani sok sa sadržajem alkohola negdje od 9 do 14 %. Sadržaj alkohola i kiseline u vinu ovisi o klimatskim prilikama, načinu prerade, sortama vinove loze, porijeklu i dr.
Kod odraslih bolesnika kao i kod onih koji se oporavljaju od bolesti, vino oživljuje, pobuđuje i jača ako se umjereno uzima, pa je u tom smislu lijek. Vino je za djecu škodljivo, no može im se kod proljeva i jakog povraćanja dati 1 do 2 čajne žlice pravog malaga ili sličnog vina. Trpka i crvena vina dobra su protiv proljeva kao i kod oboljenja nalik na grižu. Staro bijelo vino tjera na mokrenje, a gusta vina, bez obzira jesu li slatka ili kiselkasta, pomalo zatvaraju, crvena vina više, nego bijela.
Topli oblozi od bijelog vina s nešto šafrana (br. 49) umiruju bolove kod reumatizma i gihta. Pranje vinom oživljuje i jača, a rane se ispiranjem čiste i raskužuju vinom.
Mogu se nabrojiti mnoga tzv. medicinalna vina za razna oboljenja: npr. vinum aromaticum (aromatično vino), vinum antichloroticum (vino za liječenje bljedoće), vinum tartari emetici (vino za povraćanje), vinum ehinae (kina-vino), vinum diureticum (diuretično vino), vinum ehinae ferratum (željezno kina-vino), vinum stomachicum (vino za jačanje želuca), vinum Absinthi (pelinovo vino) itd.
Mnogo se ljekovito bilje može močiti u vinu i time se, pod određenim preduvjetima povećava njegova ljekovitost, a osim toga se mogu u vino staviti i najrazličitiji plodovi pa se dobiju razna vina, kao npr. vino od borovnice, bazge, ribiza, brusnice i dr.
Kao najjače sredstvo za jačanje daje se katkada, naročito slabim bolesnicima koji se oporavljaju, i pjenušavo vino, no sadržaj ugljične kiseline u tom vinu mora nastati od prirodnog vrenja. Jeftina pjenušava vina, kojima se dodaje na umjetan način izrađena ugljična kiselina ne mogu se upotrebljavati u te svrhe.
- 9) Vinska žesta: u službenoj upotrebi nazvana Spiritus vini, dobiva se destilacijom vina te se upotrebljava kao sredstvo za otapanje mnogih lijekova, a u razrijeđenom stanju i za čišćenje rana. Razrijeđena vinska žesta jako je dobra kao oblog ili kao sredstvo za pranje bolesnika koji su prisiljeni dugo ležati naročito kod oslabljenih i klonulih bolesnika koji su uslijed dugog ležanja dobili rane po tijelu (dekubitus).
Malo razrijeđena i ugrijana vinska žesta upotrebljava se za liječenje opekotina - svježe se rane od opeklina navlaže tako pripremljenom vinskom žestom. To vlaženje treba ponavljati dok se bolovi ne pojačaju. Oblozi s razrijeđenom vinskom žestom nisu djelotvorni ako je na opekotinu prije toga stavljena hladna voda, što je potpuno krivo u liječenju ovakvih rana. Najrazličitije ljekovito bilje stavlja se u vinsku žestu za unutarnju i vanjsku upotrebu, među ostalima brđanka, srčanik, komorač, borovnica, crni ribiz, iđirot, trešnje i višnje, kim, orah, brusnica, borovica i pelin.
VINOVA LOZA - CRNA
- 10) Vinski ocat: u službenoj upotrebi (Acetum vini) dobiva se octenim vrenjem iz dobroga vina. Vinski ocat hladi i steže, umiruje proljeve i krvarenja, bilo da se pije razrijeđen, bilo da se stavlja kao oblog.
Oblozi od čistog vinskog octa vrlo su djelotvorni kod dubokih čireva, krasta, lišaja, crvenog vjetra i dr. Nekoliko kapi vinskog octa, ušmrkanog u nos, umiruje jako krvarenje iz nosa.
Držanje vinskog octa pod nosom često pomaže kod lagane nesvjestice. Kod djece malo vinskog octa uništava gliste.
Ako vinski ocat nalijevamo na vruću opeku ili crijep, nastale pare čiste zrak, naročito bolesničkih soba. Razrijeđeni vinski ocat (octena voda) upotrebljava se kao oblog za smanjenje groznice. Njime treba prati cijelo tijelo bolesnika, da bi se spriječilo stvaranje rana dugim ležanjem. Povremeno pranje čitavog tijela octenom vodom prikladno je i za zdravog čovjeka jer čisti kožu i otvara pore, tijelo je otpornije na vremenske utjecaje, a pospješuje jači protok krvi u koži. Kod udara kapi preporučuju se snažna pranja gornjeg dijela tijela 3 do 4 puta dnevno razrijeđenim vinskim octom, a preko nogu staviti koliko je moguće tople obloge od octene vode.
Kod prevelike količine krvi u mozgu stavljaju se hladni vodeni oblozi na glavu i zatiljak, a topli oblozi od octene vode na noge. Ponoviti svakih 10 do 15 minuta!
Kod premale količine krvi u glavi preporučuje se topla kupelj, a zatim se hladnom octenom vodom pere gornji dio tijela. Kod otrovanja pije se kao prva pomoć pola šalice vruće prave crne kave, dopunjene vinskim octom. Kod duševno-živčanih bolesti, kod histeričnih napadaja djece, popraćenih neobuzdanim plačem, kod velike uzbuđenosti, vidovice (chorea minor) ili napada padavice, stavljaju se topli zavoji od octene vode.
Primjena vinskog octa u prehrani: upotrebljava se samo pravi vinski ocat ili laganiji ocat od mošta, ali nikada umjetni ocat, tzv. octena esencija. Upotrebom octa treba biti štedljiv, jer veće količine zakiseljuju krv, dok sušičavi i slabokrvni treba da se klone svakog octa.
- 11) Vinski kamen: u službenoj je upotrebi vinski kamen (Tartarus depuratus); taloži se u starom vinskom posuđu u kojem su čuvana dobra vina. Iz njega se proizvodi sredstvo za povraćanje (Tartarus emeticus) i to ili kao prašak ili u obliku vina za povraćanje (Vinum stibiatum). Vinski se kamen uglavnom upotrebljava da bi se iz želuca odstranili otrovi.
- 12) Grožđani šećer: u nazivu tableta ili praška često se nalazi spomenuta riječ "grožđani šećer". Taj oblik glukoze ili grožđanog šećera, kojeg ima u plodovima voća, u grožđu čak 20 do 30 %, ne potječe od grožđa, nego se grožđani šećer ili glukoza tehnički dobiva hidrolizom škroba. Za te se svrhe u Evropi upotrebljava krumpirov škrob, a u Americi gotovo isključivo kukuruzni škrob. Prema tome, trgovački uobičajeni naziv "grožđani šećer" nema veze s grožđem.
Ako niste znali...
Pored pšenice, ječma i masline, vinova loza je jedna od najstarijih uzgajanih biljaka, stekla je i veliko privredno značenje. Vjerojatno joj je domovina oko kaspijskog mora ili južna europa, a još prije 6000 godina uzgajala se u egiptu. Rimski car marko aurelije donio je ovu korisnu biljku u hrvatsku (srijem), a raširio ju je po cijeloj panoniji. Europska vinova loza dijeli se u dvije podvrste : divlja loza (ssp. Silvestris) i pitoma loza (ssp. Sativa).
Razmnožavanje – sadnja, sjetva….
Vinogradarstvo je posebna grana privrede i zaista svatko tko se bavi uzgojem i preradom vinove loze najbolje zna sve o uzgoju vinove loze.
Kao i sve vrste koje su uzgajane, vinova loza ima mnogo vrsta a razlikuju se po nizu značajki: obliku, veličini, boji bobica…..
Kemijski – farmakopejski sastav:
Kumarin, mircetin, kercetin i kercitin, resveratrol, supstanca koja djeluje protiv upale i najviše je ima u grožđu.
U zrelim bobama ima 21-30 posto šećera, pektina, kiselina, tanina, nešto bjelančevina i oko 79 posto vode.
Vinova loza sadrži aha-e – supstance koje pomažu uklanjanju mrtvih stanica kože s lica.
VINOVA LOZA - BIJELA
Služi za liječenje:
Artritisa, reumatizma, gihta, nekih plućnih bolesti. Sok koji istječe iz svježe obrezane vinove loze djeluje na umirenje krvarenja, steže i razrijeđen s vodom koristi se za obloge radi jačanja očiju. Čaj od cvjetova vinove loze koristi se za oslabljene funkcije mozga i kičmene moždine. Za čišćenje krvi uzima se grožđe, a također za reguliranje probave uklanjanje masnih naslaga iz tijela, za liječenje upalnih procesa probavnih organa, te za uklanjanje reumatskih teškoća i osipa. Vinski ocat koji se dobiva iz vina hladi i steže, smiruje proljev i krvarenje. Povremeno pranje cijelog tijela mješavinom vinskog octa i vode pospješuje cirkulaciju u tkivu, čisti kožu i otvara pore.
Za prevenciju srčanih bolesti neki preporučuju umjereno pijenje vina, ali ta teza je još uvijek dvojbena. Ti spojevi koji se nalaze u crnom vinu nalaze se i u svježem crnom grožđu., Soku od crnog grožđa i drugom voću i povrću, uključujući borovnicu te bijeli i crveni luk. Treba upamtiti da više od dva pića crnog vina dnevno više šteti srcu nego koristi.
Recepti: u narodnoj se medicini listovi kao čaj od vinove loze koriste protiv i za zaustavljanje proljeva i jače izlučivanje mokraće. Grožđe liječi razne bolesti – srčane, živčane, te probavnih organa. Mošt i rozine (cvebe, grožđice) su sredstva za otvaranje a utječu i na debljanje jer sadrže mnogo šećera. Bijelo vino služi za izradu nekih lijekova u kombinaciji s različitim travama.
Sok od grožđa sadrži lakoprobavljive ugljikohidrate (glukoza i fruktoza), vinsku i jabučnu kiselinu, kalij, kalcij, željezo, magnezij, mangan, vitamine c i grupe b, blagotvorno djeluje na rad srčanih mišića, izmjenu tvari, na neke bolesti bubrega, jetre i pluća. Sve bobičavo voće dobro djeluje na jetru.
Plućni i srčani bolesnici, kao i oni sa visokim tlakom teško će i nepravilno disati budu li prije spavanja pili alkoholna pića. Smanjenu će količinu kisika poslije toga imati i posve zdravi ljudi.
Za liječenje modrica koriste se sastojci dobiveni iz sjemenki grožđa. Pomiješaju se samljevene sjemenke sa grožđanim sokom i dobije se tekućina za nanošenje na modrice u vidu maske ili obloga.
Vinova loza sadrži aha-e – supstance koje pomažu uklanjanju mrtvih stanica kože s lica. Bobice grožđa se iscijede u sokovniku i dobivenu smjesu koristiti kao masku za lice, nakon 15-30 minuta isprati.
Za prevenciju srčanih bolesti neki preporučuju umjereno pijenje vina, ali ta teza je još uvijek dvojbena. Ti spojevi koji se nalaze u crnom vinu nalaze se i u svježem crnom grožđu., Soku od crnog grožđa i drugom voću i povrću, uključujući borovnicu te bijeli i crveni luk. Treba upamtiti da više od dva pića crnog vina dnevno više šteti srcu nego koristi.
VINOVA LOZA - ROZE
Za liječenje artritisa preporučuju se grožđice umočene u gin. Grožđice umočene u gin uklanjaju i bol uzrokovan migrenom, kostobolju i artritične bolove u zglobovima. Vjerojatno grožđice najviše doprinose tome, jer grožđe bilo osušeno, bilo svježe sadrži mnogo kemikalija koje smanjuju bol, upalne procese i artritične tegobe. . Grožđice sadrže više ovih sastojaka ! No, upitno je da li desetak boba grožđica ima dovoljnu količinu tih sastojaka ili se radi o placebu, no oni koji su probali kažu da recept djeluje. Možda se radi o placebu, ali vjera u učinkovitost nekog lijeka uistinu može poslužiti kao pravi lijek. Više će naškoditi gin nego grožđice, pa je upitno djelovanje ovog recepta.
Ukusno i zdravo:
Vinova loza raste kao samonikla, divlja ili šumska penjačica (vitis silvestris), no puno je važnija kultivirana biljka (vitis vinifera) koja se uzgaja u vinogradima kao trajnica i stalnim orezivanjem održava na željenoj visini.
Plod vinove loze, grozd, svojim sočnim, slatkim ili kiselkastim, različito obojenim bobama dozrijeva upravo tijekom ljeta i nudi obilje hranjivih tvari, vitamina i minerala prijeko potrebnih našem organizmu. Kad vidimo vinograd i uredno orezane grmove vinove loze, prva asocijacija je ukusno grožđe ili kvalitetno vino, premda se u ljekovite svrhe u pučkoj medicini koriste i listovi i cvjetovi loze.
-Sadržaj zreloga svježega grožđa - grožđani šećer, tanini, vinska, jabučna i limunska kiselina, minerali (kalij, magnezij, fosfor, željezo, mangan) i vitamini (A, C i gotovo svi vitamini B skupine, izuzev vitamina B12). Koža bobica puna je balastnih tvari, kakve su, primjerice, celuloza i pektin, zbog čega se grožđe smatra voćem koje pospješuje probavu i regulira rad crijeva, detoksicira organizam i pomaže izlučivanje vode iz tijela (djeluje diuretički).
Optimalan omjer fosfora i kalcija u grožđu povoljno djeluje na metabolizam zglobova i kostiju. Naime, bobice grožđa obiluju anorganskim fosfatima, a fosfor je, uz kalcij i magnezij, sastavni dio svih koštanih struktura. Vitamin d (sunčani vitamin) povećava koncentraciju fosfora u serumu, koja je i inače nešto veća u proljeće i ljeto, a niža zimi. Stoga se kure grožđem savjetuju tijekom oporavka od ozljeda i prijeloma.
-Crveno grožđe - sadrži pigment antocijanin iz grupe biljnih fenola, koji, slično kao likopen iz rajčice, djeluje kao jak antioksidans. Ta dva biljna pigmenta daju crvenu boju voću i povrću, a sadrže ih još crveni grejp, šipak, lubenica, malina, jagoda, trešnja, crveni kupus i radič. Uz to što im daju boju, ti biljni pigmenti biljci pomažu da na suncu dozrije, a ne "izgori" te je istodobno štiti od insekata i drugih štetočina, čineći na neki način imunosni sustav biljke. Upravo te biološki aktivne tvari (flavonoidi) pomažu da se vitamini bolje iskoriste u našem organizmu i jača prirodna otpornost organizma.
Crveno voće i povrće općenito štite srce, čuvaju pamćenje, smanjuju rizik od nekoliko vrsta raka i štite mokraćne organe. Nadalje, crveno grožđe sadrži željezo i bakar, minerale važne za stvaranje crvenih krvnih stanica (eritrocita) i sintezu hemoglobina, zbog čega se savjetuje anemičnim osobama i svima koji se oporavljaju nakon obilnijih krvarenja ili ozljeda, kao i zdravim osobama preventivno za stimulaciju rada crijeva i bubrega, a samim time i za odstranjivanje štetnih tvari iz organizma.
-Crveno vino - crveno vino već u količini od jedne čaše ima zaštitni učinak, pa se savjetuje osobama koje znaju uživati u umjerenim količinama. Znanstvene studije pokazale su da polifenoli iz crvenog vina blokiraju endotelin-1, tvar koja ima udjela u procesima ovapnjenja krvnih žila (ateroskleroze), i jedni su od ključnih čimbenika za nastanak koronarne bolesti srca.
Ljekovita terapija grožđa (od nekoliko dana do nekoliko tjedana) - temelje se na činjenici da grožđe sadrži sve hranjive tvari potrebne za život: bjelančevine, jednostavne šećere, nezasićene masne kiseline, vitamine, minerale i biljna vlakna. U voćnim danima, tijekom dvotjednih kura može se pojesti čak dva kilograma grožđa dnevno (bez kožice i sjemenki).
Počinje se ujutro s pola kilograma grožđa, a jedan sat poslije doručkuje se šalica čaja s kriškom crnoga kruha. Prije podne ponovno se pojede jedna četvrtina do pola kilograma grožđa, također i sat vremena prije ručka, umjesto užine, i, konačno, sat vremena prije večere.
Za ručak i večeru jelo se konzumira u malim količinama. Učinak ovakve terapije je stimulacija probavnih organa, ubrzano odstranjenje štetnih produkata metabolizma, regulacija metabolizma vode i jačanje organizma.
GROŽĐE - TRADICIJA "GACANJE"
Stimulira apetit:
Pospješuje izmjenu tvari u organizmu (metabolizam) i izlučivanje štetnih tvari (detoksikacija) Savjetuje se kod slabokrvnosti, upale sluznice crijeva i funkcionalnih bolesti crijeva te za usporavanje procesa ovapnjenja krvnih žila (ateroskleroze) Pomaže u normaliziranju krvnog tlaka (jednako dobri rezultati postižu se u reguliranju kako povišenoga tako i niskoga krvnog tlaka).
Osušene bobice grožđa (grožđice ili rozine) - dehidrirani su plodovi u kojima ostaje najviše 23 posto vode. Što više vode "ishlapi", grožđice su tvrđe. Uz sušene smokve, ističu se bogatstvom kalija, magnezija, cinka, bakra, kalcija i željeza te vitamina a i vitamina b kompleksa, dok se c vitamin sušenjem uglavnom gubi. Dodatak žitaricama i mlijeku ili jogurtu može biti odličan doručak, koji se može kombinirati i s drugim vrstama voća. Nezaobilazan su dodatak slasticama (savijačama i kolačima).
Dodaju se i u sladoled, ili se jednostavno koriste u kombinaciji s drugim sušenim voćem ili orašastim plodovima kao zamjena za slatkiše. Zimi se dodaju u kuhano vino zajedno s nekoliko klinčića, čime se dobije topli aromatizirani napitak koji stimulira cirkulaciju i grije.
No, treba reći da 100 g grožđica sadrži oko 289 kcal, uglavnom zbog veće koncentracije fruktoze (voćnog šećera), pa s njihovom konzumacijom, baš kao i s vinom, treba biti umjeren.
Ulje grožđanih koštica:
Ulje grožđanih koštica - takvo ulje, dobiveno hladnim prešanjem grožđanih boba, vrlo je cijenjeno i traženo. Najprije se počelo proizvoditi u francuskoj, kao zamjena za maslinovo ulje. Svijetle zlatno-žute je boje, bez okusa i mirisa. Sadrži obilje antioksidansa i polifenola te vitamin f (omega 3 masne kiseline), pa stoga ima zaštitni učinak na krvožilni sustav, imunološki sustav a pomaže pri liječenju leukemije.
Osim u kulinarstvu, našlo je široku primjenu i u prirodnim proizvodima za njegu kože.
Sastojci ulja grožđanih koštica usporavaju proces orožnjavanja kože, štite je od infekcija i jakog utjecaja sunca. Uz to, uravnotežuje lučenje loja žlijezdama lojnicama, zbog čega se preporučuje za njegu masne kože.
Sve više osvaja tržišta diljem svijeta, a neke studije pokazuju da se ne razgrađuje na visokim temperaturama, pa se može koristiti i svježe i za pečenje. Bogatoj paleti maslinovih ulja slobodno bismo mogli dodati i ulja grožđanih koštica te u našoj zemlji intenzivnije raditi na njegovoj proizvodnji i promidžbi.
Ljekovita biljna i voćna vina:
Ljekovita biljna i voćna vina - vino je prevreli grožđani sok, sa sadržajem alkohola između devet i 14 posto. Vino (osobito crno) služi za ekstrakciju trava i izradu tzv. ljekovitih vina. Kako bi se postigao jači ljekoviti učinak, vinu se najčešće dodaju ljekovito bilje i različiti plodovi (borovnica, orah, pelin, bazga, brusnica ili crni ribiz). Primjerice, gorko vino dobije se dodatkom lincure (gentiana lutea) u staro crno vino, a koristi se za stimulaciju apetita i jačanje organizama kao prirodan tonik, uvijek prije jela.
Postupak: 200 g lincure isjeckati i zdrobiti u grubi prah (krupnoće pšeničnoga zrna), staviti u posudu, preliti litrom crnoga vina, zatvoriti i držati desetak dana. Za to vrijeme nekoliko puta dnevno treba dobro promućkati. Nakon toga procijediti i čuvati na hladnom. Pije se tri puta dnevno, jedna mala čašica (kao za rakiju) pola sata prije jela.
Vinski ocat (acetum vini) - zajedno s jabučnim, spada u najljekovitije vrste octa. Može se koristiti klasično kao začin za salate ili kao dodatak jelima, ali i razrijeđen za smanjenje tjelesne temperature kao "octena voda".
Oblozi od octa koriste se u slučaju rana, čireva i lišajeva, dok masaže octenom vodom stimuliraju cirkulaciju i sprječavaju nastajanje rana od dugotrajna ležanja (dekubitus).
Aceto balsamico je laganiji vinski ocat koji se dobiva po tradicionalnoj recepturi iz vinskog mošta koji se polagano kuha na vatri dok se ne izgubi voda, a posije dozrijeva u posebnim drvenim bačvicama (po desetak i više godina).
Ta vrsta vinskog octa ima prepoznatljivu aromu i okus, a dobiva se isključivo od jedne sorte grožđa. No, bez obzira na to o kojoj je vrsti vinskog octa riječ, dobro je steći naviku njegova korištenja u svakodnevnoj prehrani.
VINOVA LOZA - PLODOVI
Grožđe u prirodnoj kozmetici:
Optimalan sastav hranjivih tvari, od bjelančevina, preko mineralnih soli i vitamina do voćnih kiselina, čini grožđe nezaobilaznim u preparatima prirodne kozmetike. Utjecaj grožđa na tijelo i kožu puno je veći ako istodobno grožđe jedemo i nanosimo prirodne preparate koji ga sadrže. Na taj način učinak se udvostručava, budući da aktivne tvari iz grožđa djeluju pročišćavajuće na organizam, potiču probavu, pospješuju izlučivanje tekućine i reguliraju metabolizam vode.
Voćne kiseline kojima obiluje grožđe pospješuju proces ljuštenja kože, a djelotvorne su i protiv pretjerana orožnjavanja.
Njihova primjena ima učinak i u pomlađivanju kože, budući da se povećava sadržaj vlage u koži, pa ona izgleda svježije, napetije i jedrije.
Uz to, vinska, jabučna i limunska kiselina, u svijetu kozmetike poznate kao glikolne kiseline, i samim bobicama grožđa daju sočnost i zategnutost opne.
Ako tome dodamo i vitamine A, C, B2 i B6 te mineralne tvari i nezasićene masne kiseline (ulje sjemenki grožđa), rezultat je bolja prokrvljenost kože, poboljšano stanično disanje, sposobnost zadržavanja vlage (hidratizirajući učinak), antioksidativno djelovanje i regeneracija stanica kože. Stoga ne čudi da se enzimi i vitamini iz grožđa ugrađuju u kozmetička sredstva na prirodnoj osnovi.
Primjerice, masku od svježih bobica možete jednostavno pripremiti tako da dvadesetak bobica ogulite od kožice i očistite sjemenke, a dobivenu kašu nanesete na prethodno očišćenu kožu lica i vrata. Nakon dvadesetak minuta isperite mlakom vodom.
Priroda se potpuno našla u grožđu, koje nas u ranu jesen svojim plodovima podsjeća na akumuliranu snagu ljeta. Preostaje nam samo konzumirati tu snagu.
Biljni preparati mogu imati djelovanje nedokazanog mehanizma, a mogu biti štetni kao i svi drugi lijekovi. Valja izbjegavati one koje se reklamira kao lijekove za sve bolesti.
Kontraindikacije:
Vino ubija, znate da alkohol škodi, al` uzmite malo vina jer... utjehe nema u vodi!!!
